Review on Doomspace ( croatian )

Žanr: Gothic/Dark Metal

Zemlja: Francuska
Godina: 2009.
Izdavač: N/A
Trajanje: 00:41:40
Website: MySpace
Ocjena: 8/10
_____________________________________________________________________________

Nakon nešto više od 10 godina postojanja, jedne demo vrpce te dva CD – a, „Modern Funeral Art“ ili kraće „MFA“ izdali su ovih dana novi album koji nosi ime „Doom With A View“. Nakon dva tranzicijska albuma novim albumom skovali su svoj zvuk, zvuk kako bi MFA trebao i treba zvučati! Album je masterirao Dan Swano koji je poznat po radu s bendovima kao što su Katatonia, Edge Of Sanity, Therion i mnogi drugi.



Zvuk je veoma karakterističan te ga je jako teško svrstani unutar žanrovskih granica, no jedno je sigurno, „Doom With A View“ zasigurno nije doom album. Glavni utjecaji koji se isprepleću u bendu jesu s jedne strane gothic i cold wave 70'ih i 80'ih u kojem se očituju bendovi tipa Joy Division, the Virgin Prunes koji se susreću s brutalnim death metal bendovima tipa Bolt Thrower, Carcass pa i ranom Anathemom. No jedno je sigurno, melankolija je prožeta kroz cijeli album.



Album otvara pjesma „Song Of The World“ koja je dosta politički angažirana gledajući 1500 godina u prošlost kada je Europa bila kršćanizirana. Pjesma je dosta brzog tempa te se odmah upoznajemo sa vokalom, na kojeg se ruku na srce, treba priviknuti. Slijedi ju pjesma koje je slične tematike „Sol Invictus“ a nakon koje dolazi „Alexander“, veoma melodična pjesma sa catchy refrenom, izdvojio bih ovu pjesmu kao highlight albuma. „Mary Jane Kelley“ je vrsta balade, no nije ona tipična kao već stotine napisanih, ovom pjesmom napokon možete spoznati tko je uistinu peta žrtva Jacka The Rippera. „Dante In The Dusky Woods“ je najbrža i najmračnija pjesma na albumu, prvotno je trebala biti u black metal izvedbi, no izabrana je lakša verzija koje je i završila na albumu. Slijede tri pjesme koje čine triologiju pod skupnim imenom „Deathcode Of The Devil Worshipers“ pjesme zapravo različite glazbeno ali tematski slične, podosta inspirirane black metalom. Na kraju, album zatvara pjesma „Dance“ čiji je intro zapravo jedini pravi doom trenutak na albumu a završava sa klasičnim goth rock outrom.



Na kraju mogu reći da su „MFA“ stvarno stvorili neobičnu glazbu koja svakako nije za ograničene ljude, hodajući na tankoj liniji između dooma i goth rocka, ovo je stvarno posebno izdanje. Prebrzo da bude doom a opet preteško da bude goth. Svaka pohvala ide na tekstove koji su inspirirani HP Lovecraftom, E. A. Poe – om i William Blakeom.

Stvarno bi najbolji opis bio, „karika koja nedostaje između gothica i metala“.



Stef